UMJETNIKOVA IZJAVA
Općenito, moj rad nije ograničen formalnim, tehničkim ni tematskim granicama. Moj je fokus artikulirati se kroz vizualnu i izvedbenu umjetnost, koristeći te discipline kako bih izrazio svoje interese vezane uz kulturna, društvena, egzistencijalna i znanstvena pitanja. Egzaktne znanosti (matematika, fizika itd.), politika, filozofija, povijest, psihologija, arheologija itd. sve su to područja koja oblikuju moj rad i koja su mu od ključne važnosti. Stječući što je moguće više znanja, nastojim to naučeno prevesti kroz uporabu svoje umjetničke imaginacije, povezujući ono što znam s onim što mislim da znači biti čovjek savjesti na Zemlji – ponekad lijepo iskustvo; često nije.
Moj je rad uglavnom povezan s trajnom ljudskom tragedijom te s gorućim, temeljnim pitanjima društvenog postojanja, ljudskih odnosa, ljudskog utjecaja na planet i općih problema našega suvremenog svijeta. Moj je cilj umjetnički propitivati te probleme i time potaknuti razmišljanje te pokrenuti određeni proces promišljanja kod promatrača o takvim temama koje, u različitoj mjeri, određuju živote svih nas. Posebno me zanima stvaranje stvarnog i relativnog prostora u kojem se može odvijati svojevrsni dijalog s onima koji inače možda nemaju priliku jasno sagledati ili povezati informacije, mudrost i pitanja života.
Budući da je sadržaj mojega rada raznolik, koristim različite tehnike i materijale. Ipak, prednost dajem trodimenzionalnom radu i kiparstvu. Realizacija mojih projekata obično je dugotrajan proces jer se jedan projekt tipično sastoji od nekoliko faza.
Na primjer:
- Moj projekt The American President, koji sam već započeo, sastojat će se od četrdeset i tri brončane skulpture.
- Godine 2000. završio sam projekt pod nazivom The Phenomenology of Transitoriness, koji se sastoji od 365 radova, 12 videovrpci, 12 skulptura i instalacija itd.
S obzirom na to da je tema toliko središnja mom radu, prilično je teško definirati njegov stil, premda postoje stilske osobine koje postaju sve prepoznatljivije, osobito ako se cjelokupni opus promatra u kontekstu vremena u kojem je nastao.
MANIFEST MOJE UMJETNIČKE PRAKSE
Ne tražim dopuštenje.
Ne pripadam školi.
Ne pripadam stilu.
Ne pripadam tržištu.
Umjetnost nije ukras.
Umjetnost nije roba.
Umjetnost nije dokaz statusa.
Umjetnost je čin.
Vjerujem u ruku.
Vjerujem u materijal.
Vjerujem u iskustvo.
Ideja bez tijela je nemoćna.
Tijelo bez ideje je prazno.
Zanatlija zna kako.
Umjetnik pita zašto.
Šaman zna da odgovor nije uvijek racionalan.
Ne odvajam umjetnost od života.
Ne odvajam tijelo od duha.
Ne odvajam čovjeka od prirode.
Ritual nije prošlost.
Ritual je koncentrirana prisutnost.
Predmet može izgubiti svoju funkciju i pronaći novo značenje.
Otpad može postati znak.
Gesta može postati djelo.
Publika može postati sudionik.
Odbacujem umjetnost koja se boji zaprljati ruke.
Odbacujem umjetnost koja poznaje samo vlastiti umjetnički svijet.
Odbacujem provokaciju bez posljedice, ideju bez rizika i formu bez potrebe.
Ne želim proizvoditi stil.
Želim proizvoditi iskustvo.
Materijal ima pamćenje.
Tijelo ima pamćenje.
Prostor ima pamćenje.
Zajednica ima pamćenje.
Umjetnik mora biti sposoban dotaknuti to pamćenje.
Ponekad slikom.
Ponekad glinom, drvom, kamenom i broncom.
Ponekad pronađenim predmetom.
Ponekad vatrom, zemljom, zvukom ili pokretom.
Ponekad samo prisutnošću.
Medij nije svet.
Sloboda jest.
Dada mi je pokazala da se umjetnost može pobuniti.
Fluxus da umjetnost može sići s postamenta i vratiti se životu.
Ali ne želim ponavljati ni Dadu ni Fluxus.
Želim zadržati njihovu slobodu.
Umjetnik nije prorok.
Nije ni dekorater stvarnosti.
On je onaj koji vidi, proizvodi, povezuje i upozorava.
Šaman otvara prostor.
Zanatlija oblikuje materiju.
Umjetnik preuzima odgovornost.
To nisu tri zanimanja.
To su tri nužnosti.
Raditi rukama.
Misliti vlastitom glavom.
Ostati otvoren nepoznatom.
Ne stvaram da bih pripadao.
Stvaram da bih uspostavio odnos.
Sa sobom.
S drugim.
S prirodom i univerzumom.
S vremenom u kojem živim.
Šaman. Zanatlija. Umjetnik.
Jedan čovjek.
Jedan proces.
Jedan čin.